Stiropor za podno grijanje - koji odabrati?

Ispod toplovodnih cijevi podnog grijanja mora se postaviti izolacija (stiropor). Razlika je u načinu postavljanja cijevi na izolaciju te u vremenu koje ćemo potrošiti postavljajući podno grijanje i rezultat izolacije koju ćemo postaviti. Instalacijske ploče s čepovima omogućuju jednostavno, uredno i brzo postavljanje cijevi za podno grijanje.

Odabir stiropora za podno grijanje

Postaviti podno grijanje s instalacijskim pločama koje imaju čepove ili ne zavisi od stanja podloge na koju se postavlja podno grijanje, da li je nivo u razini zemlje ili je na etaži, kakav je prostor ispod etaže na kojoj se postavlja podno grijanje, da li je zgrada izolirana i mnogi drugi elementi koji mogu utjecati na izbor načina polaganja cijevi.

U načelu svaki način postavljanja ima neki sistem koji će nam pomoći da cijevi učvrstimo te da u istoj formi ostanu kad se zalije ploča u kojoj se nalaze toplovodne cijevi za podno grijanje.

Instalacijske ploče predstavlja stiropor raznih koeficjenta tvrdoće, s slojem tvrđe PVC ili aluminijske folije po gornjoj plohi kako bi održao formu kad gazimo po njemu.

Ploče mogu biti ravne, te da se cijevi za ploču učvršćuju pričvrsnim lukovim čavlićima ili s formiranim čepovima tornjevima koji pridržavaju cijevi koje provlačimo između čepova. Čepovi mogu biti raznih veličina i uvjetuju nam širinu postavljanja cijevi. Svaki način ima svoje prednosti, a najveća prednost instalacijskih ploča je brzina postavljanja pogotovo s instalacijskim pločama s čepovima.

Svaka ploča ima svoju osnovnu debljinu koja predstavlja izolaciju, odnosno sprječava gubitak topline prema donjem neizoliranom prostoru. Postoje razne instalacijske ploče do 5 cm debljine, dok se one s čepovima proizvode u debljinama od 1 do 3 cm stiropora uvečano za visinu samog čepa.

Čepasti stiropor za podno grijanje 4 cm
Čepasti stiropor za podno grijanje 4 cm

Radimo li s ravnim pločama, debljina ploče je po cijeloj površini iste debljine i cijev stoji na ploči te isijava većinom svoje površine u svim smjerovima, ali ukoliko ispod ploče imamo neizolirani prostor moramo postaviti deblji stiropor što nam ujedno povisuje cjelokupnu visinu instalacije. Cijevi na ravne ploče učvršćujemo raznih pričvrsnim čavlićima ili trakama.

Instalacijske ploče s čepovima pojednostavljuju instalaciju maksimalno i predstavljaju dobru izolacijsku podlogu kroz koju prolaze cijevi, ali cijev prolazeći između čepova ne isijava svojom cijelom površinom. Količinu cementne smjese za podlogu možemo uštedjeti s postavljanjem ploča s čepovima među kojima prolaze cijevi.

Kao što smo već napomenuli svaki način ima svoju prednost postavljanja i uvijek se treba maksimalno prilagoditi prostoru gdje se izvodi postavljanje podnog grijanja bez obzira na cijenu samog materijala.

Treći način postavljanja može naočigled izgledati najjeftinji, ali u mnogočemu ne mora biti. To je način kada na postavljeni stirodur postavimo građevinsku mrežu te po njoj vodimo cijevi vežući ih imajući u vidu da napravimo diletacijski čvor koji će sprječiti cijevi da se uslijed grijanja i hlađenja grebe uz mrežu. Također ukoliko imamo odgovarajuće vodilice koje se postavljaju na mrežu možemo provesti cijevi po istoj.

Nakon bilo kojeg načina postavljanja cijevi zaljevamo cementnom smjesom te postavljamo u nju armaturnu mrežu, i zavisno od visine stiropora tražimo visinu podloge koja zadovoljava način postavljanja.

U cementnu smjesu, prilikom mješanja s vodom dodajemo aditiv plastifikator koji osigurava elastičnost i bolju termičku vodljivost cementne podloge.

Armaturna mreža se postavlja u svakom slučaju te i od nje dobijemo dodatno isijavanje zagrijanog čelika.